уторак, 16. јануар 2018.

M I L A N       D R A Š K O V I Ć


Zona     sumraka


koračamo kroz sumrak
za nama ostaju predeli ozona
magla nam grize meso i kosti
i sve je duža kolona

koračamo kroz sumrak
u zoni gde smo senke senki
nevidljivi za ekrane i kamere
za magična ogledala i radare

koračamo kroz sumrak
tajnovitim putem margine
idemo  ćutimo  ne osvrćemo se
gutaju nas magline
M I L A N      D R A Š K O V I Ć


S T U P A L I      S U      P O P U T      L J U D I


stupali su poput ljudi
stigavši iza još jednog sunca
prešavši magemoniusov most

u okeanu noći
crveno nebo i vetroluka
snovatra i svetomraz

plima je minula
traje spokoj kamena
ostala je samo zemaljska knjiga olujnih dveri
knjiga lobanja
miruje feniks bez pepela