петак, 28. фебруар 2020.

M I L A N      D R A Š K O V I Ć


P O R T A L      D R E V N I H      I S T I N A


Možda  se  setiš  izgubljenog  mirisa
kroz  penu  zvezda  sred  poljuljane  senke,
kuće  od  peska,  dom  plime  i  oseke  -
kroz  koprenu  sna  idealna  kulisa.

Svi  ti  glasovi,  tajni  akord  prošlosti,
plava  obala  kada  se  zapenuša
kao  lament  za  zaliv  usnulih  duša,
cvet  što  umire  -  jedan  tren  u  večnosti.

Obične  reči,  jače  od  zaborava,
taknu  kao  i  mesečeva  tišina
kada  staneš  pred  portal  drevnih  istina.

Palimpsesti  sna  -  slika  se  uvećava,
dvostruka  senka  egzotičnog  ukrasa
kad  posadiš  dar  -  ružu  u  pesku  Marsa.

Нема коментара:

Постави коментар